|
|
|
|
|
Poskok
|
Odrasli su prosječno dugi 60 do 80 cm. Mužjaci su veći od ženki i mogu narasti do 100 cm. Jedina istočnoeuropska otrovnica s rošćićem na nosu. Tijelo je relativno debelo. Mužjaci su sivkasti, ženke su smeđe, sivosmeđe/crvenosmeđe. Na leđima je tamna (crna, smeđe-crna) linija koja tvori cik-cak šaru (ne mora biti kontinuirano spojena). Samo je u rijetkim slučajevima šara blijeda ili kao crta. Trbuh je roza, sivkast, pjegast (tamno). Dolnja strana repa je crvena, narančasta, roza, zelena, žućkasta... Leđne ljuske imaju greben. Postoje 3 podvrsteu Europi: V. a. meridionalis, V. a. montadoni, V. a. ammodytes i 1 podvrsta u Aziji- V. a. transcaucasiana. Najviše voli suha osunčana područja s nešto vegetacije i kamenja (suhozidovi, hrpe kamenja, salonitne ploče, livade sa gustim niskim grmljem- polušikare...), povremeno se penje po niskom grmlju i drveću (sunčanje, traži ptice), u kamenim zidovima traži guštere. U proljeće i jesen aktivan danju, a po ljeti aktivniji u sumrak i noću. Prehranjuje se miševima, gušterima, ptićima u gnijezdu, drugim zmijama. Parenje se odvija krajem travnja i u svibnju (20-30 dana). Ženke rađaju žive mlade (4-15(20), 15-18(23) cm) krajem kolovoza ili u rujnu. Od prvih minuta života u "vanjskom" svijetu imaju otrov. Relativno spor, ali brz po potrebi, često kad ga se iznenadi ili sikće i/ili bježi ili se ukipi. Iako ga se može lagano razbjesniti, rijetko se brani ugrizom. Od svih zmija najviše sam sreo poskoka jer sam našao 3 legla (oko napuštenih vikendica). Nažalost sva tri legla moram preseliti jer su ugroženi od okolnih ljudi. Otrov: Europska najopasnija otrovnica što se tiče otrova, u prošlosti čak i smrtonosan (danas jako rijetki smrtni slučajevi, normalno boravak od oko tjedan dana u bolnici, teški simptomi trovanja). Očnjaci mogu biti i 1 cm dugi, ugriženo mjesto jako naotekne, navodno jako boli (na svu sreću ne znam iz osobnog iskustva i nadam se da će tako i ostati!). |
ZANIMLJIVOSTI: * Mnogi ljudi tvrde da poskoci skaču, što nije točno. Debeli su zbog sala, pa nemaju dovoljnu mišićnu snagu za to (ali ipak jako brzo grizu!). Taj mit je vjerojatno nastao kada su se ljudi po noći šetali po kamenjaru u ljeti kraj nekog grma ili drveta na kojeg se poskok popeo, pa kad ih je ugrizao, kako nisu dobro vidjeli, rekli su da skače. To je jedna verzija. * Poskok se boji vode i ne voli se smočiti osim ako nije pitanje života i smrti, pa ga se može otjerati i tako da ga se pošprica običnom vodom. Nekad je i jedna kapljica dovoljna. * Poskok star 2 god. (oko 30 cm) već lovi odrasle miševe. * Poskoci su jedina vrsta koju mogu razlikovati pojedinca od pojedinca sa 100%-tnom točnošću. Razlikujem ih po uzorku cik-cak šare. Kod nekih sam primjetio sličnosti u šari. Da li to znači da neki dio cik-cak šare genetski naslijeđuju?
VIDEO
(0.9MB):
VIDEO
(3.85MB): |
